Azot
(N)
Amonijačni, nitratni i amidni su oblici azota (N) u đubrivu.
Nitratni (NO3-) i amonijačni (NH4+)
oblici azota odmah postaju dostupni usevu nakon primene đubriva (1), dok amidni
mora da se konvertuje (hidrolizom, 7) u NH4+.
Prioritet treba dati nitratnom obliku azota jer se rastvara
u vodi i samim tim odmah postaje dostupan biljci (2). Nitratni oblik poboljšava
apsorpciju katjona, poput K+, Ca2+, Mg2+. Usev
može direktno da primi i deo amonijuma (3), a NH4+ se
konvertuje i u NO3- zavisno od osobina zemljišta
(nitrifikacija, 4).
Denitrifikacija je proces kad se NO3-
redukuje u nitrit (NO2-), nitrit-oksid (NO), azotsuboksid
(N2O) i N2. Do te reakcije dolazi posredstvom anaerobnih
bakterija, odnosno u anaerobnim uslovima, što znači da je nema dovoljno u dobro
aerisanim poljoprivrednim zemljištima. Kao anjon, NO3- je
takođe poprilično mobilan u zemljištu i može doći do njegovog ispiranja usled
padavina (ispiranje, 9). Samim tim, važna je primena azotnog đubriva u split
metodi, u vreme kad je potreba useva za azotom velika.
Mikroorganizmi u zemljištu uglavnom koriste NH4+,
ali i NO3- (imobilizacija, 6). Prisustvo organske
materije bogate ugljenikom, ali sa manjkom azota (na primer, slame) poboljšava
imobilizaciju. Međutim, ova proporcija azota se ne gubi i postaje dostupna
biljci kasnije kad se biomasa razloži (mineralizacija, 6).
Nakon nanošenja na zemljište urea ((NH2)2CO)
se razdvaja na dva molekula amonijaka (NH3) i jedan molekul
ugljen-dioksida (CO2). Gas NH3 može da ispari u atmosferu
(volatizacija, 8). Reakcijom NH3 i vode (H20) formira se
NH4 i oslobađa se jon hidroksida (OH-), a samim tim se i
povećava pH zemljišta. Volatizacija amonijaka je posebno velika u alkalnom
zemljištu (pH > 7). Zbog toga ovo privremeno povećanje pH vrednosti u
zemljištu povećava gubitke volatizacijom čak i u kiselim zemljištima.
Tabela osetljivosti
Azot je hranljiva materija koja je neophodna za rast biljaka, jer omogućava biljkama da izgrade proteine, hlorofil, enzime i vitamine. Zato predstavlja glavni faktor za rast biljaka, a takođe određuje i kvalitet.
Kada se poremeti ishrana azotom, različiti delovi biljaka su manji, a prinosi su smanjeni.
Za žitarice, azot je odlučujući za dobijanje visoke količine proteina: nakon sorte, to je glavna poluga za povećanje sadržaja proteina. Na sve sorte meke pšenice negativno utiče nedostatak azota. Gubici zavise od intenziteta nedostatka i njegovog trajanja (ukupno vreme nedostatka) kao i faze u kojoj se nedostatak javio. Rani nedostaci na početku izduživanja stabljika najviše škode prinosu, jer se javljaju u periodu kada je potreba za azotom najviša.
Simptomi
Nedovoljna ishrana azotom dovodi do smanjene sinteze proteina, koja ima štetan uticaj na rast i razvoj biljaka.
Biljke sa nedostatkom azota su žute zbog neadekvatne sinteze hlorofila i sušenja starijih listova.
Višak
Prekomerno đubrenje azotom nije poželjno, ni iz perspektive poljoprivrede (rizik od nagomilavanja), niti iz perspektive troškova i zaštite životne sredine (rizik od ispiranja).
Zbog toga su razvijeni mnogi alati za identifikaciju doze koja se primenjuje za postizanje optimalnog prinosa. Zato, kompanija LAT Nitrogen preporučuje upotrebu alatke N-Pilot®.
Potrebe
Potrebe za azotom u biljci zavise od vrste, sorte i željenog prinosa. One su povezane sa nivoom biomase koji treba dostići, što određuje ekonomski rezultat kulture.
Đubrenje azotom se može izračunati tačno u zavisnosti od potreba kulture i količine koju daje zemljište.
Merenje mineralnog azota nakon zime analizom zemljišta
omogućava procenu dostupnosti elementa za biljku pre nego što se vegetacija
ponovo pokrene u ranom proleće, što je period intenzivnog usvajanja. Tokom
sezone, alatke za donošenje odluka pomažu u prilagođavanju doze azota.
LAT Nitrogen doo Beograd
Bulevar Zorana Đinđića 64a
11070 Novi Beograd, Srbija