• Željezo (Fe)
    2655.847
    Fe
  • Ionski oblik
    Željezo (Fe) ionic formula image
  • Anion/Kation
    Fe++(+)
  • Željezo (Fe) influance image
    List
  • Željezo (Fe) origin image
    Izvor: Vulkanski
  • Željezo (Fe) mobility image
    4 – 6 mm oko korijena

Željezo

(Fe)

Rizik od nedostatka željeza obično je smanjen, s obzirom na to da matična stijena, tijekom promjena kroz koje prolazi, omogućuje dovoljne količine željeza za zadovoljavanje potreba usjeva. Međutim, postoji jasno prepoznatljiva iznimka: vapnenačka tla. Prirodno ta tla sadrže vrlo malo željeza, a te male količine lako se imobiliziraju prevelikom količinom kalcija. Unosi željeza ovise o vrsti usjeva i nije ih uvijek jednostavno kontrolirati: to mogu biti male doze kojima se upravlja putem folijarne primjene, ili godišnji unosi kelatnog željeza, posebice za višegodišnje usjeve.
Fe
Biljka
Biljka
Tlo
Tlo
Usjevi
Usjevi
Podrijetlo
Podrijetlo
Pokazatelji
Pokazatelji
METABOLIZAM:
Željezo prvenstveno upotrebljava klorofil za fotosintezu. Velik nedostatak uzrokuje klorozu (loza). U leguminoznim usjevima željezo sudjeluje u sintezi proteina i u fiksaciji dušika. Konačno, željezo sudjeluje u brojnim enzimskim reakcijama i u disanju biljke.
MEHANIZMI APSORPCIJE:
Željezo je u tlima obično prisutno u obilnim količinama. Sve ga magmatske stijene donose na površinu iz zemljine jezgre. Silikati oslobađaju željezo putem ciklusa topljenja i oksidacija. To objašnjava crvenu boju tla koja sadrže željezo. Kiselina pogoduje topljivosti željeza, isto kao i odsustvo kisika, čime se stvaraju redukcijski uvjeti. Međutim, vapnenac sadrži jako malo kiseline, a njezina je dostupnost dodatno smanjena fiksiranjem viška kalcija. Naime, kisela tla i tla u kojima se odvija redukcija sadrže fero oblik željeza (Fe2+), ali u korijenju nema dovoljno kisika. Obrnuto, kada je tlo dovoljno prozračeno, korijenje je aktivno, ali željezo oksidira i prelazi u feri oblik (Fe3+), čime se smanjuje njegova dostupnost ako se ne kelira organskim molekulama.
INTERAKCIJE, SPECIFIČNOST:
Na apsorbirane količine ipak znatno utječu količine dostupne u otopini tla. Također su uključeni i drugi mehanizmi, poput izlučivanja „siderofornih” tvari iz korijena trava kako bi se prikupilo željezo. Postoje i „sideroforne” bakterije koje mogu ometati proces asimilacije.
Željezo je najobilniji element u tragovima u tlima. Čini otprilike 5 % težine zemljine kore, odmah nakon kisika, silikona i aluminija. Glavni su minerali izrađeni od željeza mafični silikati. Raspadaju se ispiranjem i kemijskim reakcijama (hidroliza i oksidacija). Topljivost željeza veća je u kiselim okolinama, dok je u lužnatim okolinama s visokim udjelom kalcija količina Fe2+ smanjena ili uopće ne postoji.
Željezo koje izbacuju vulkani oksidira se kisikom koji se nalazi u vodi, što uzrokuje njegovo taloženje. Željezo koje se upotrebljava za gnojidbu potječe iz rudnika željeza. Da bi se osigurala dovoljna asimilacija, potrebno je upotrebljavati kelate, koji se primjenjuju izravno na tlo ili na list. Dostupno je nekoliko tipova kelata: EDTA/DTPA/EDDHA... Kod primjene putem tla, željezni nosi rizik izgaranja i blokiranja.
SASTAV TLA:
Analiza udjela željeza u tlu dobra je metoda za prepoznavanje njegovog nedostatka. Postoje razni načini ekstrakcije, posebice ekstrakcija s pomoću kelata EDTA i DTPA, i oboje su pouzdani pokazatelji. Potrebno je napomenuti da je u tlima koja su bogata vapnencem potreban veći udio od onoga u neutralnim do kiselim tlima.
UDIO ORGANSKE TVARI:
Organska tvar ima važnu ulogu u dostupnosti željeza, ali ima i učinak antagonizma. Na neki način, redoviti unos organske tvari omogućuje opskrbu tla željezom; međutim, disanje mikroorganizama uzrokuje povećanje CO2, a time i smanjenje željeza koje se apsorbira.
KLIMA:
Vlažni uvjeti i zbijanje pogoduju redukciji željeza od Fe3+ do Fe2+ te smanjenju stresa. Međutim, u vinogradarstvu je primijećeno da se tijekom kišnih godina nedostatak željeza povećava.
pH:
U većini slučajeva, nedostaci željeza inducirani su nedostaci koji proizlaze iz loše asimilacije koju uzrokuju drugi faktori: visoka razina pH tla, višak kalcijevih iona ili bikarbonata u otopini tla, interakcija s drugim elementima koji su prisutni u prevelikim količinama poput Cu, Ni, Co. Kada je riječ o pojedinačnom utjecaju pH vrijednosti tla, što je viši pH, to je veći rizik nedostatka.